Disperzanti: kao što su natrijum lignosulfonat i alkilfenol etoksilati; koristi se za poboljšanje disperzibilnosti biocida u vodi i sprječavanje taloženja ili aglomeracije aktivnih sastojaka.
Sredstva za heliranje: kao što su EDTA i aminotrimetilen fosfonska kiselina (ATMP); koristi se za izdvajanje metalnih jona (npr. kalcijuma i magnezijuma) u vodi, čime se ublažava njihov negativan uticaj na aktivne sastojke i poboljšava biocidna stabilnost.
pH regulatori: kao što su sumporna kiselina i natrijum hidroksid; koristi se za podešavanje pH biocidnog sistema do optimalnog raspona, osiguravajući aktivnost aktivnih sastojaka (npr. natrijum hipohlorit pokazuje vršnu aktivnost pri pH 8-10).
Stabilizatori: kao što su propilen glikol i glikol eteri; koristi se za produženje roka trajanja biocida i sprečavanje razgradnje aktivnih sastojaka.
