Performanse ekstraktanta su određene njegovom strukturom; da bi efikasno funkcionisao, organski ekstraktor mora ispunjavati dva kriterijuma:
Molekula ekstraktanta mora sadržavati najmanje jednu funkcionalnu grupu sposobnu da se veže za metalne jone kako bi formirala kompleks za ekstrakciju. Uobičajene funkcionalne grupe uključuju atome kao što su O, N, P i S. Ovi atomi posjeduju usamljeni par elektrona i djeluju kao donori elektrona-koji se nazivaju koordinirajući atomi. Atomi kiseonika su najčešće funkcionalne grupe koje se susreću u ekstraktantima;
Molekul ekstraktanta mora sadržavati dovoljno dug ugljični lanac ili benzenski prsten. Ove strukturne karakteristike osiguravaju da su i ekstraktor i rezultirajući kompleks ekstrakcije lako rastvorljivi u organskoj fazi, dok ostaju slabo rastvorljivi u vodenoj fazi. Međutim, pretjerano dugi ugljični lanci mogu povećati viskozitet ekstraktora ili uzrokovati njegovo skrućivanje, čineći ga neprikladnim za upotrebu. Tipično, relativna molekulska masa ekstratanta je u rasponu od 350 do 500.
