Performanse ekstraktanta su određene njegovom strukturom; da bi efikasno funkcionisao, organski ekstraktant mora ispunjavati dva kriterijuma. Prvo, molekul ekstraktanta mora posjedovati barem jednu funkcionalnu grupu sposobnu da se veže sa metalnim jonima kako bi formirao kompleks za ekstrakciju; zajedničke funkcionalne grupe sadrže atome kao što su O, N, P ili S. Ovi atomi posjeduju usamljeni par elektrona i djeluju kao donori elektrona, služeći kao koordinirajući atomi.
Atomi kiseonika su najčešće funkcionalne grupe koje se nalaze u ekstraktantima. Drugo, molekul ekstraktanta mora sadržavati dovoljno dug ugljikov lanac ili benzenski prsten; ove strukturne karakteristike osiguravaju da su i ekstraktor i rezultirajući ekstrakcioni kompleks lako rastvorljivi u organskoj fazi dok imaju nisku rastvorljivost u vodenoj fazi. Međutim, ako je ugljični lanac pretjerano dugačak, ekstraktor može postati previše viskozan ili čak čvrst, što ga čini neprikladnim za upotrebu. Tipično, relativna molekulska masa ekstratanta je u rasponu od 350 do 500.
