Ekstraktant koji se ne može mešati (ili samo delimično) sa rastvorom koji treba da se odvoji (napojni rastvor) dodaje se hrani, stvarajući dve koegzistirajuće tečne faze. Koristeći razlike u rastvorljivosti različitih komponenti u originalnom rastvaraču u odnosu na ekstratant (uključujući rastvorljivost koja je rezultat hemijskih reakcija), komponente su nejednako raspoređene između dve faze; naknadnim odvajanjem dvije tečne faze postiže se razdvajanje komponenti. Na primjer, kada se vodena otopina joda ekstrahira tetrahloridom ugljika, gotovo sav jod prelazi u ugljični tetrahlorid, odvajajući tako jod od većine vode.
Najosnovnija operacija je jedno-izvlačenje. Ovo uključuje dovođenje rastvora za napajanje i ekstraktanta u bliski kontakt tokom mešanja, omogućavajući komponenti da se ekstrahuje da prođe preko međufaznog interfejsa u ekstraktant sve dok distribucija komponente između dve faze u suštini ne dostigne ravnotežu. Smjesa se zatim ostavi da se slegne, odvajajući se u dva tečna sloja: ekstrakt (proizveden iz ekstraktanta) i rafinat (izveden iz otopine za napajanje). U faznoj ravnoteži u jednoj-fazi ekstrakcije, odnos koncentracija ekstrahovane komponente B u dvije faze-poznat kao koeficijent raspodjele K- je definiran kao:
K=yB / xB
gdje yB i xB predstavljaju koncentracije komponente B u ekstraktu i rafinatu, respektivno. Kada se izražavaju koncentracije, potrebno je uzeti u obzir različite oblike u kojima komponenta postoji i izvršiti proračune na osnovu konzistentne hemijske formule.
Ako se još jedna komponenta, D, u otopini za napajanje također ekstrahuje, omjer koeficijenta distribucije komponente B i komponente D-koji predstavlja faktor razdvajanja B u odnosu na D- poznat je kao koeficijent selektivnosti, definisan kao:
= KB / KD=yB · xD / (xB · yD)
Kada je > 1, komponenta B se prvenstveno ekstrahuje;=1 označava da su dvije komponente identično raspoređene između dvije faze, što znači da se ovaj ekstraktant ne može koristiti za njihovo razdvajanje. Jednostepena ekstrakcija često daje nisku stopu ekstrakcije (omjer količine ekstrahirane komponente u ekstraktu prema njenoj početnoj količini u hrani) za datu komponentu, često ne ispunjavajući zahtjeve procesa. Da bi se poboljšala brzina ekstrakcije, mogu se koristiti različite metode: višestepena ekstrakcija unakrsnim-protočnim tokom, gdje sirovina i rafinat iz svake faze dolaze u kontakt sa svježim rastvaračem, postižući veću brzinu ekstrakcije, ali zahtijevaju veliku količinu rastvarača i rezultiraju niskom prosječnom koncentracijom ekstrahirane komponente u ekstraktu; i višestepeni brojač-ekstrakcija struje, gdje dovod i rastvarač ulaze sa suprotnih krajeva kaskade (ili kolone tacne) i brojača protoka-trenutno između faza, konačno izlazeći kao rafinat i ekstrakt sa odgovarajućih suprotnih krajeva. Budući da i sirovina i rastvarač prolaze kroz više koraka ekstrakcije, ova metoda postiže veću brzinu ekstrakcije i veću koncentraciju ekstrahirane komponente u ekstraktu, što ga čini uobičajenim industrijskim procesom. Druga uobičajena industrijska metoda je kontinuirana kontra{10}}ekstrakcija protiv struje, koja se izvodi u diferencijalnim-kontaktnim kolonama za ekstrakciju (pogledajte opremu za ekstrakciju), gdje se sirovina i rastvarač podvrgavaju prijenosu mase kroz kontakt dok trenutno teče kontra-. Između sirovine i rastvarača, faza veće gustine naziva se teška faza, a ona manje gustine je laka faza. Laka faza ulazi na dno i preliva se na vrhu, dok se teška faza napaja na vrhu i povlači na dnu. Tokom rada kolone, tečna faza koja ispunjava cijelu kolonu naziva se kontinuirana faza, dok se druga tečna faza-obično raspršena kao kapljice unutar kontinuirane faze- naziva disperzirana faza. Tečnost dispergovane faze se disperguje pri ulasku u kolonu i spaja se u poseban sloj pre nego što se povuče. Izbor faze (napajanje ili rastvarač) služi kao disperzovana faza zavisi i od operativnih i procesnih zahteva. Dodatno, refluks ekstrakcija i frakciona ekstrakcija su metode koje mogu da postignu više stepene separacije.
